U jedinstvenom projektu u Njemačkoj, istraživači pokušavaju osloboditi ljude njihovih fobija. Pacijenti se s objektom svojih strahova ne susreću u stvarnom životu, već u virtualnom svijetu, povezani žicom i noseći posebne naočale.
Debeli, crni pauk sjedi na zidu. Čak i iz daljine, dlake na njegovom tijelu su jasno vidljive. Je li moguće da se prostor postupno smanjuje? Odjednom, pauk se čini vrlo blizu; otprilike je veličine šake. Osam dugih, tankih nogu kreće se oko njega sve brže. Srce vam ubrzano kuca, ruke vam drhte, sve postaje crno.
„Sljedeći, molim!“, kaže prof. Peter Zwanzger iz Sveučilišne bolnice u Münsteru. Srećom, zastrašujući pauk postojao je samo na ekranu. Na Odjelu za psihijatriju i psihologiju, istraživači anksioznosti bore se protiv fobija metodom jedinstvenom u Njemačkoj: na računalu. Umjesto da prilaze paucima u zoološkom vrtu, pacijenti se susreću s objektom svog straha u virtualnoj stvarnosti. „Reakcija je baš kao u stvarnoj situaciji“, kaže voditelj istraživanja Zwanzger. „Međutim, intenzitet je lakše kontrolirati na računalu.“
Ožičen ispred ekrana
Kako bi se suočili sa svojim fobijama u virtualnom svijetu, pacijenti moraju nositi posebne naočale. Svako oko gleda kroz zaseban ekran, stvarajući trodimenzionalni efekt. Kako bi izmjerili fizičku reakciju na mračne tunele ili vrtoglave visine, istraživači prvo spajaju sudionike na kabel, a zatim zamračuju sobu.
Prema znanstvenicima, studije koje su provele međunarodne istraživačke skupine pokazale su učinkovitost virtualne terapije. „Postupak se već uspješno koristi u praksi u Americi“, kaže Andreas Mühlberger sa Sveučilišta u Würzburgu. Računalni svjetovi za postupak razvijeni su pod njegovim vodstvom.
Bez straha nakon deset sesija
Istraživači u Münsteru u početku testiraju metodu na 100 ispitanika. Očekuje se da će prvi pacijent biti postupno oslobođen svoje fobije početkom 2010. „Uvijek počinjete lagano, a zatim povećavate intenzitet“, objašnjava Zwanzger. Postoje različite razine „hijerarhije straha“. Potrebno je desetak sesija kako bi se pogođeni oslobodili svojih neutemeljenih strahova. Kod standardne terapije stopa uspjeha je veća od 80 posto. „Virtualna metoda je barem jednako učinkovita“, kaže istraživač anksioznosti. Nadalje, postupak je jeftiniji.
Standardna terapija košta 80 eura po sesiji. Pacijenti s fobijom od letenja, na primjer, moraju sami platiti svaki let. „Pomoću računala možete fobičnu situaciju unijeti u ordinaciju terapeuta“, kaže Zwanzger. Pogođeni su također spremniji suočiti se sa svojom fobijom u virtualnom svijetu. Znaju: „Tamo mi se ništa ne može dogoditi.“
Nema bijega
Žene su posebno sklone tome da budu u terapijskoj stolici. „Općenito govoreći, žene pate od anksioznih poremećaja dvostruko češće od muškaraca“, kaže Zwanzger. Fobije su često genetske i počinju u djetinjstvu. Postoji više od 150 različitih vrsta. Najčešći su patološki strah od pauka, tunela i visine. „Osobe koje pate svjesno izbjegavaju te situacije“, izvještava Zwanzger. „Međutim, to im često onemogućuje suočavanje sa svakodnevnim životom.“
Nema bijega od zastrašujuće situacije na ekranu. „To je prijeteća gesta“, objašnjava istraživač dok se divovski pauk opasno propinje. Za razliku od svakodnevnog života, pogođeni ne mogu jednostavno pobjeći: „Ne možete ga ni izbjeći ni zgaziti.“
