Vili Beroš je hrvatski političar i neurokirurg, koji je od 2020. do 2024. bio ministar zdravstva. Rođen je 13. prosinca 1964. u Splitu, a školovanje je završio na otoku Hvaru (osnovnu i srednju školu u Jelsi). Studirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao 1989. s visokim prosjekom ocjena (4,83). Tijekom karijere specijalizirao je neurokirurgiju i stekao titulu doktora znanosti, a 2011. je dobio naslov primarijusa (najviši liječnički čin). U nastavku donosimo detaljniju kronologiju i analizu njegove karijere, stručnih dostignuća te kontroverzi koje su ga obilježile.
Ključni datumi i činjenice
- 1964. – Rođen u Splitu.
- 1989. – Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
- 1998. – Završio specijalizaciju iz neurokirurgije (KBC Sestre milosrdnice, Zagreb).
- 2006. – Obrana doktorske disertacije (Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb).
- 2011. – Dodijeljen mu naziv primarijusa, čime je postao vodeći stručnjak u svojoj oblasti.
- 2018. – Imenovan je pomoćnikom ministra zdravstva.
- 28. siječnja 2020. – Preuzima dužnost ministra zdravstva.
- 15. studenog 2024. – Uhićen je u korupcijskoj istrazi i razriješen dužnosti.
Ovaj kronološki pregled daje osnovni uvid u najvažnije prekretnice u životu i karijeri Vilija Beroša, na koje se oslanjamo u nastavku teksta.
Rani život i obrazovanje
Vili Beroš je osnovnu i srednju školu pohađao u Jelsi na otoku Hvaru. Nakon završetka obveznog vojnog roka upisao je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1989. godine s prosječnom ocjenom 4,83. Kao student objavio je nekoliko znanstvenih radova, što je pokazalo već rani interes za znanstveno-istraživački rad.
Nakon diplome, Beroš je obavio pripravnički staž u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, te položio stručni liječnički ispit 1990. godine. Istog je desetljeća započeo specijalizaciju iz neurokirurgije na istoj klinici, koju je završio 1998. godine. U tom razdoblju razvio je vještine i znanja koja su ga kasnije oblikovala kao stručnjaka i rukovoditelja u zdravstvu.
Liječnički i akademski rad
Kao specijalist neurokirurgije, Beroš je ostao zaposlen u KBC Sestre milosrdnice. Paralelno, nastavio je svoje stručno usavršavanje i akademski rad. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2006. obranio je doktorsku disertaciju iz molekularne biologije, čime je stekao titulu doktora znanosti. Njegov doktorat i objavljeni radovi pokazali su interes za tumore središnjeg živčanog sustava i ključne geneske mehanizme u njima.
Nakon doktorata, karijera mu je dalje napredovala u akademiji. Godine 2012. imenovan je docentom, a ubrzo i izvanrednim profesorom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Paralelno tome, 2011. mu je Ministarstvo zdravstva dodijelilo čast naziva primarijusa – priznanje za istaknutog i uglednog liječnika. Član je brojnih stručnih udruženja te stalni sudski vještak iz područja neurokirurgije. Time je Beroš do dolaska u politiku bio etablirano ime u medicinskim krugovima i akademiji.
Politička karijera
Ulazak u Ministarstvo zdravstva
Dosadašnja iskustva iz medicinske prakse i menadžmenta pripremila su Beroša za rad u javnoj upravi. Hrvatskom je javnosti postao poznatiji 2018. godine, kada je imenovan pomoćnikom ministra zdravstva u Vladi HDZ-a. Tada je preuzeo zadaće koordinacije i reformskih inicijativa u zdravstvu. Kao član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bliski suradnik tadašnjeg ministra Milana Kujundžića, sudjelovao je u pregovorima s liječnicima te planiranju javnozdravstvenih mjera.
Nakon smjene ministra Kujundžića, premijer Andrej Plenković predložio je Vilija Beroša za novog ministra zdravstva. Hrvatski sabor je 28. siječnja 2020. potvrdio njegovo imenovanje, te je Beroš službeno preuzeo ministarsku dužnost. Od tog trenutka vodio je Ministarstvo zdravstva, prvo u mandatu Andreja Plenkovića (Sabor), a potom i tijekom sučelja s drugim gospodarstvenim izazovima.
Uloga u pandemiji COVID-19
Glavni događaj Beroševa ministarskog mandata bila je pandemija COVID-19 koja je zahvatila Hrvatsku i svijet početkom 2020. godine. Kao ministar zdravstva, bio je zadužen za donošenje i koordinaciju mjera za suzbijanje širenja virusa. U studenom 2020. osobno se zarazio koronavirusom te je objavio da je pozitivan na COVID-19, što je ukazalo na ozbiljnost situacije u društvu. Tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije u prvoj polovici 2020. Beroš je održao koordinacijske sastanke ministara zdravlja iz svih članica EU i posredovao oko zajedničkog odgovora na pandemiju.
Pod njegovim vodstvom započele su i najavljene reforme javnog zdravstva, poput objedinjavanja javne nabave medicinske opreme i revizije liste lijekova HZZO-a. Međutim, upravo najava reformi i hitnost pandemije dovele su do brojnih izazova u sustavu, što je svakodnevno bilo praćeno u medijima i javnoj raspravi. Mnogi su građani i stručnjaci kritizirali kašnjenja u nabavi opreme ili nelogičnosti u provedbi mjera, ali Beroš je istovremeno isticao da je sustav pod njegovom upravom spreman za krize.
Kontroverze i afere
Tijekom ministarskog mandata Vili Beroš našao se i u nekoliko kontroverznih situacija i afera koje su privukle veliku medijsku pažnju. Ovo su najpoznatije:
· Afera „Beroš vs. Zadravec“
- U kolovozu 2020. u javnost je procurila petominutna snimka razgovora između Vilija Beroša i Dijane Zadravec, tadašnje zamjenice ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice. Na snimci se navodno razgovara o izboru novog ravnatelja Vinogradske bolnice, uz aluzije na moguću namještenost postupka i uplitanje tadašnjeg premijera Plenkovića. Beroš je odbacio svaku nepravilnost, a nitko službeno nije priznao da je puštanje snimke njegov ured. Zadravec, s druge strane, ranije je upozoravala na navodnu korupciju u sustavu te je zbog toga bila smijenjena. Ovaj slučaj pokrenuo je niz pitanja o transparentnosti kadrovskih odluka u zdravstvu, iako pravno nije rezultirao osuđujućom presudom protiv ministara ili ravnatelja.
· Afera „Cijepise“ (platforma za prijavu na cijepljenje)
- U travnju 2021. mediji su izvijestili da je USKOK otvorio istragu zbog sumnji vezanih uz platformu cijepise.zdravlje.hr – internetsku stranicu namijenjenu prijavi građana za cijepljenje protiv COVID-19. Istraga se odnosila na ugovor koji je Ministarstvo zdravstva sklopilo s tvrtkom Cuspis (koja je sudjelovala u izradi platforme) vrijedan oko 196 tisuća kuna. Na meti USKOK-a našli su se ministar Beroš, direktorica Cuspisa Maja Smolčić i njezin bivši suprug Vinko Kojundžić, osnivač tvrtke Mediji su istaknuli da je aplikacija često bila nedostupna i neučinkovita, što je podiglo sumnje u zakonitost postupka javne nabave i provedbe projekta Beroš je tvrdio da nije počinio nikakvu nezakonitu radnju, ali afera je dodatno naglasila probleme u digitalizaciji sustava cijepljenja u Hrvatskoj.
· Incident „dvije kune“
- U lipnju 2021. zabilježen je bizarniji incident koji je postao viralan. Beroš je bio u kafiću u Zadru kada mu je konobarica poslužila kavu bez zaštitne maske. Budući da je u to vrijeme na snazi pravilo fizičke distance i maske za zaposlenike u zatvorenom, ministar je izašao iz kafića nakon što mu je konobarica rekla da neće staviti masku. U medijima se našlo pitanje – je li Beroš nakon toga platio „dvije kune“ za svoju kavu? Kasnije je vlasnik kafića pojasnio da je konobarica bila izuzeta od nošenja maske zbog liječničkog potvrde, o čemu Beroš nije znao na licu mjesta. Iako se radilo o manje važnom događaju, ovaj incident je razgorio javnost i koristio se u političke svrhe (pripisujući mu, primjerice, nekonzistentnost ili dvoličnost).
Istraga i razrješenje (2024)
U kasnoj fazi mandata dogodio se razvoj drastičnih događaja. U studenom 2024. uhićeni su Vili Beroš i još nekoliko visoko pozicioniranih liječnika i poduzetnika u okviru velike antikorupcijske akcije. USKOK je 15. studenog 2024. upao u dom Vilija Beroša i odredio izvanredne dokazne radnje. Toga dana premijer Andrej Plenković razriješio ga je dužnosti ministra zdravstva, a za vršiteljicu dužnosti postavio je državnu tajnicu Irenu Hrstić. USKOK-ovim priopćenjem objašnjeno je da su uhićenja rezultat ranijih izvida o koruptivnim kaznenim djelima među visokim dužnosnicima.
Prema informacijama iz medija, Beroš se tereti za primanje mita i zlouporabu položaja u vezi s raznim ugovorima i dodjelama u zdravstvu. Istraga je navodno započela inicijalno pred Međunarodnim kaznenim sudom Europske unije (EPPO), ali je nadležnost preuzelo domaće USKOK-ovo državno odvjetništvo. Uhićenju su prethodile sumnje da je utjecao na odabir izvođača i dobavljača medicinske opreme i usluga, a protiv njega su podignute optužbe za pronevjeru, pranje novca i zloupotrebu ovlasti. Beroševa odvjetnica izjavila je da on „u potpunosti otklanja bilo kakvu kaznenu odgovornost“, no istraga i sudski proces u tijeku su po načelu pretpostavke nevinosti. Time se trenutno nastavlja posljednja i još nedovršena faza njegove priče – pravna bitka pred sudom.
Zaključak
Vili Beroš je primjer političara čija je karijera spojila dugu medicinsku praktičnu karijeru i upravljanje zdravstvenim sustavom u kriznim vremenima. Od neurokirurga i akademika istaknuo se kao pomoćnik ministra, a potom i ministar zdravstva, pokrivajući razdoblje važno zbog reformi i pandemije COVID-19. Istovremeno, javnost ga pamti i po kontroverzama – od audio-snimki i kritika postupaka, do žalbi na postupanje prema epidemiološkim mjerama.
Njegova dosadašnja biografija obilježena je profesionalnim usponima, ali i ozbiljnim optužbama. Kako pravni postupak protiv njega još nije zaključen, budućnost će pokazati epilog ove priče. Dok čekamo završni sudski ishod, važno je pratiti razvoj događaja i činjenice utemeljene na povjerenim izvorima. Javite nam svoje mišljenje i komentirajte dolje ako imate pitanja ili razmišljanja o radu Vilija Beroša i stanju u hrvatskom zdravstvu – vaša povratna informacija pomaže da zajednički bolje razumijemo ovu temu.
Izvori: Podaci o životu i karijeri Vilija Beroša preuzeti su iz relevantnih izvora, uključujući Vijesti HRT-a, profil na Wikipediji i medijske članke, koji su pregledani zbog informacija o njegovom obrazovanju, radnoj biografiji i nedavnim događajima. Naslovna fotografija: © European Union, 1998 – 2025, Public domain, via Wikimedia Commons
