Mnogi se pitaju što znači prema psihologiji kada netko više voli biti sam nego u društvu – je li to osobina, znak introverzije ili možda simptomi nekog problema? Iz psihološke perspektive, preferiranje samoće obično upućuje na introverziju ili jednostavno na osobnu sklonost. Introvertne osobe svoju energiju crpe iz unutarnjeg svijeta i često vole provoditi vrijeme same. One uživaju u vlastitim mislima, hobijima i interesima, a gužve ili glasna okruženja za njih mogu biti iscrpljujući. Kako ističe Jelena Pantić, “Introvert je osoba okrenuta ka unutra. … Samoća joj prija i ne oseća se prijatno u gužvi. … Izvor energije im je u unutrašnjem svetu”. Dakle, kada netko preferira samoću više nego druženje, to često znači da njegova prirodna ličnost više odgovara tišini i miru nego stalnoj socijalnoj aktivnosti. To nipošto ne znači da takva osoba ne voli druge ili je nesposobna za druženje – upravo suprotno, već im je samoća ugodnija i obnavlja im energiju.
Razlika između samoće i usamljenosti
Prije nego što razlučimo moguće uzroke preferiranja samoće, važno je razlikovati samoću od usamljenosti. Psihologinja Iva Gregov pojašnjava da se usamljenost i samoća često miješaju, ali su to sasvim različita stanja. Usamljenost je neugodan osjećaj nedostatka povezanosti s drugima – osjeća se kao praznina i socijalna izolacija, često kada osoba želi druženje, ali ga nema. S druge strane, samoća je namjerni odabir da budemo sami, i ona donosi pozitivne koristi. Dok nas usamljenost često muči i iscrpljuje, dobrovoljna samoća nas puni energijom i omogućuje samorefleksiju. Upravo zato psiholozi ističu: kad netko kaže da mu je „više drago biti sam nego u društvu“, obično misli na samoću kao ugodno i smirujuće stanje, a ne na usamljenost. Studije potvrđuju da je samoća zdrava kada je slobodno birana – ona može smanjiti razinu stresa i povećati dobrobit. U istraživanju objavljenom u časopisu Science Reports čak je zabilježeno da, što više sati ljudi provode sami, to osjećaju manji stres. Istraživači napominju da je samoća problematična tek kada je nametnuta – ako je osoba sama onda kad ne želi biti sama. Drugim riječima, osoba koja svjesno bira biti sama ima koristi od tog vremena za sebe, a ne osjećaj praznine i tuge.
Pročitajte našu objavu: Brzina življenja i uticaj tehnologije na život.
Introverzija: osobina ličnosti
Kako je vidljivo, jedan od glavnih psiholoških razloga zašto netko više voli biti sam nego u društvu jest introverzija. U suvremenoj psihologiji introvertne osobe definiraju se prema tome da im je unutarnji svijet važniji od vanjske stimulacije. Jednostavno rečeno, introvert puni baterije u samoći. Primjerice, Jelena Pantić opisuje tipičnog introverta riječima: „Introvert je osoba okrenuta ka unutra. Voli da razmišlja i čita, samoća joj prija i ne oseća se prijatno u gužvi… Izvor energije im je u unutrašnjem svetu.”. Takve osobe teško vole veliku buku ili gužve – radije će otići na miran izlet u prirodu ili domašnju večer uz knjigu nego na bučnu zabavu. Međutim, to ne znači da introverti ne vole ljude. Naprotiv, istraživanja pokazuju da introverti vole svoje prijatelje i ljude u malom krugu, ali im je jednako drago – ako ne i više – biti sami. Dakle, fraza “više voli biti sam nego u društvu” u kontekstu osobine ličnosti znači da ta osoba voli svoje društvo, ali joj je ponekad još ugodnije u vlastitom društvu i tišini.
Isto tako, statistike pokazuju da introvertnost nije rijetka – otprilike pola ljudi spada u spektrum od introverta do ekstroverta. Jedno istraživanje spominje da ljudi izrazito ekstrovertne osobnosti čine otprilike trećinu, jednako koliko i izrazito introvertnih – a ostatak su mješoviti (ambiverti). To znači da je sasvim normalno što toliko ljudi voli mir i samoću; u društvu često vidimo samo ekstrovertne glasne osobe pa nam se čini da ih ima više, ali introverte ima gotovo jednako. Na žalost, u našoj kulturi se ekstroverzija više cijeni, pa se introverti ponekad osjećaju krivo zbog svoje sklonosti samoći. No prema psihologinji Vanji Orlović, introvertnost je samo crta ličnosti, a ne defekt. Introvertne osobe jednostavno drugačije reagiraju na vanjske podražaje i znaju da im je za dobrobit dovoljno vrijeme za sebe.
Neuroznanstveni razlozi
Također, psihologija i neuroznanost nude dodatne objašnjenja zašto neki radije biraju samoću. Istraživanja o mozgu pokazuju razlike između introverta i ekstroverta u načinu na koji doživljavaju nagrade i stimulaciju. U jednoj studiji sa Sveučilišta Cornell utvrđeno je da kod ekstroverata mozak jače reagira na nagrade: oni ispuštaju više neurotransmitera dopamina pri stimulaciji, što ih motivira da traže društvene i senzorne podražaje. Drugim riječima, ekstrovertima je često potrebno više uzbuđenja kako bi se osjećali ispunjeno. S druge strane, introvertima je za istu razinu užitka dovoljan znatno manji podražaj – već i tiši razgovor ili mirno sjedenje sami mogu pokrenuti pozitivne emocije. Kako objašnjava karijerni psiholog Depue, “kod ekstroverta je odgovor dopamina na nagrade jači pa doživljava češće snažne pozitivne emocije”.
Zbog te visoke osjetljivosti na stimulaciju, introvertima brzo “dogorijevaju baterije” u društvenim situacijama. Pojam “introvertni mamurluk” opisuje umor i preopterećenje koji nastaju kad introvert provede previše vremena u društvu bez pauze za sebe. Slično kao što je dob u kojoj izađe ili zagrize imati utjecaj na to koliko piva možeš popiti, tako i psihološki kapacitet jednog introverta ima svoju granicu. Ako introvert nema vremena za samoću, može se osjećati emocionalno iscrpljeno. Rezultati sugeriraju da je upravo ovo povezano s razlikama u dopaminskoj osjetljivosti – njihov sustav brzo doseže maksimum ugode i stoga im samoća treba da se “resetiraju”. Ukratko, neuroznanost potvrđuje da su ljudi koji radije vrijeme provode sami jednodušnije rečeno zahvalniji mirnim podražajima.
Prednosti samoće
Iako mnogi povezuju samoću s negativnim osjećajima, psiholozi ističu i brojne prednosti koje sama po sebi može donijeti. Samotnjačko vrijeme omogućava bolju koncentraciju i produktivnost jer nas ne ometaju društvene obaveze. Naime, studije pokazuju da tijekom rada u samoći ulažemo više pažnje i bolje pamtimo informacije, dok u grupi često podrazumijevamo da će netko drugi „popuniti rupe“. Također, kreativnost je često jača kad smo sami – mnogi umjetnici i inovatori trebaju samoću da bi razvili svoje ideje. Istraživanja potvrđuju da samoća potiče divergentno mišljenje i kreativno rješavanje problemar. Primjeri iz prakse to potvrđuju: J. D. Salinger, Vincent van Gogh ili redatelj Stanley Kubrick poznati su introverti koji su vrijeme u samoći koristili kako bi stvarali remek-djela.
Samoća također daje priliku za duboko promišljanje o sebi i životu, što povećava samosvijest i psihološku stabilnost. Kako ističe stručnjakinja iz Adive, samoća je “moćan alat koji omogućuje napuniti se energijom, idejama i spoznajama”. U njoj si postajemo vlastiti kapetan – nema pritiska da ugodimo drugima, pa u miru možemo regulirati svoje emocije i odmoriti se. Jedna studija čak je utvrdila da ljudi radije odaberu bolnije iskustvo nego da im je dosadno u samoći – pokazalo se koliko je mozak aktivan čak i kad smo sami. Ukratko, kvaliteta vremena u samoći može poslužiti za obnove resursa: samoća popravlja raspoloženje i općenito smanjuje stres, pod uvjetom da je voljno odabrana.
Kad je samotnjačko ponašanje zabrinjavajuće
Ipak, psiholozi upozoravaju da volja za samoćom može biti i znak drugih stanja – ali to se vidi po kontekstu. Ako osoba voli samoću jer uživa u miru i tišini, to je uglavnom zdravo. S druge strane, netko tko se stalno izolira protiv volje može patiti od anksioznosti ili depresije. Osobe sa socijalnom anksioznošću često u sebi žele društvo, ali strah od kritike ih tjera da ga izbjegavaju. Za razliku od introverta, one odlaze s okupljanja ne zato što su ‘napunjene’ sobom, nego zato što ne mogu izdržati nelagodu – pojašnjava Vanja Orlović. Introvertne osobe nemaju takvih iracionalnih uvjerenja; one naprosto svjesno biraju manje susreta kako bi sačuvale energiju. Dakle, “introvertnost je crta ličnosti, a socijalna anksioznost je psihički poremećaj”. Isto tako, pad interesa za bilo kakvo druženje ponekad može ukazivati na depresiju – ali depresivna osoba ne uživa u samoći, već se povlači jer nema energije ili radosti. U svakom slučaju, ključno je promatrati cijelu situaciju: ako netko voli biti sam jer to želi, to je u pravilu zdrav izbor. Ako ga nitko ne pita da li je dobro, tada treba razmotriti da li treba stručnu pomoć.
Zaključak
Dakle, prema psihologiji, to što netko više voli biti sam nego u društvu uglavnom znači da ima introvertiranu osobnost ili da jednostavno cijeni mir i vrijeme za sebe. To nije ništa neobično ni loše – mnogi ljudi širom svijeta podjednako cijene privatnost i društvo. Samoća donosi brojne prednosti (bolje usredotočenje, kreativnost, regulaciju emocija) sve dok je dobrovoljna. Naravno, ako se ta potreba za samoćom ozbiljno krši s ispunjenošću života, treba obratiti pažnju na eventualne psihološke poteškoće. No za većinu ljudi koji kažu da ih je više zadovoljno sami nego okruženi drugima, to je prije svega prirodna crta ličnosti – introverzija – i način na koji održavaju svoje mentalno zdravlje i sreću.
Izvori: Članci i stručni portali poput Geek.hr, Adiva.hr i Psiholog.ba; psihološki tekstovi Jelene Pantić i Vanje Orlović; istraživanje objavljeno u Cornell Chronicle; novinski tekstovi B92 i Body.ba; kao i medijski izvori poput Danas.rs, od kojih su neki temeljeni na znanstvenim studijama.
Često postavljana pitanja
Je li normalno voljeti biti sam više nego u društvu?
Da, sasvim je normalno. Pojedinci s introvertnim sklonostima većinom se bolje osjećaju u samoći jer tu obnavljaju energiju. To je osobina ličnosti, a ne signal da nešto nije u redu. Studije pokazuju da mnogi ljudi zapravo preferiraju kvalitetno vrijeme sami.
Je li ta sklonost znak depresije ili anksioznosti?
Ne mora biti. Ključna je volja: introvert bira samoću jer mu pomaže, dok depresivna osoba iz izolacije ne dobiva zadovoljstvo. Socijalna anksioznost razlikuje se po strahu od ocjene drugih – takve osobe izbjegavaju društvo zbog nelagode, dok introvert jednostavno brže iscrpi stimulacija.
Kako razlikovati samoću od usamljenosti?
Samoća je stanje koje biramo kako bismo se odmorili ili razmislili, dok je usamljenost osjećaj da nam nedostaje povezanost. Ako osoba želi biti sama i voli to stanje, to je samoća – korisna i zdrava. Ako je netko sam, ali pati zbog nedostatka društva, tada je riječ o usamljenosti.
Kako prihvatiti da netko više voli samoću?
Razumijevanje psihologije introverzije pomaže. Znajte da introverti mogu biti brižni i društveni – ali im je prije svega potreban mir. Razgovarajte otvoreno i poštujte potrebu za samoćom. Većina introvertnih ljudi može naći ravnotežu sa socijalnim aktivnostima u manjim grupama koje im odgovaraju.
Mogu li introverti postati društveniji?
Introverzija nije bolest, već sklonost koja se može promijeniti samo u određenim granicama. Svako malo društvo može biti zamorno, pa je važno ići na vlastitim uvjetima. No, introverti mogu naučiti socijalne vještine i umjereno se truditi za druženje – bez krivnje što im treba više vremena za sebe.
Iz ovih odgovora vidimo da prema psihologiji situacija u kojoj netko “više voli biti sam nego u društvu” najčešće ukazuje na introvertni način života i zdravi odmor od vanjskih podražaja. Uz razumijevanje i podršku, takve osobe mogu iz samoće izvući pozitivne koristi za svoje mentalno blagostanje.