Svi smo to primijetili — nekoga tko uvijek, bez iznimke, sjeda na isto mjesto: u istu stolicu, isti kut sofe ili isti kraj stola. Na prvi pogled to može djelovati kao simpatična navika, ali ponekad iza toga stoji dublje značenje.
U ovom članku saznat ćete najčešće razloge zašto ljudi biraju uvijek isto mjesto, što o tome kaže psihologija i neuroznanost, te kada takvo ponašanje može biti znak nečeg ozbiljnijeg.
Kratki sažetak – zašto ljudi sjede na istom mjestu
- Udobnost i rutina: Fizički im je najugodnije i predvidljivo.
- Teritorij i identitet: To mjesto postaje „njihov prostor“.
- Navika i automatizam: Ponavljanje stvara automatsko ponašanje.
- Kontrola i smanjenje tjeskobe: Poznata pozicija daje osjećaj sigurnosti.
- Praktični razlozi: Bolji pogled, svjetlo, utičnica ili lakši pristup.
- Zdravstveni ili kognitivni razlozi: Kod starijih osoba to može biti način orijentacije u prostoru.
Psihologija i znanost iza te navike
Formiranje navike i rutina
Ljudi stvaraju navike kako bi uštedjeli mentalnu energiju. Kada se ista radnja ponavlja u istom kontekstu — primjerice, sjedanje u istu fotelju dok gledamo TV — mozak stvara tzv. petlju navike: poticaj – rutina – nagrada.
Vremenom ponašanje postaje automatsko. Istraživanja pokazuju da se navika može formirati već nakon nekoliko tjedana redovitog ponavljanja.
Teritorij, identitet i društveni signal
Uvijek isto mjesto može biti neverbalni način pokazivanja pripadnosti i uloge.
U obiteljima se često zna: „to je tatina stolica“ ili „to je mamino mjesto“.
Takvi rituali stvaraju osjećaj stabilnosti, identiteta i osobnog prostora unutar zajedničkog doma.
Udobnost i osjetilne preferencije
Ponekad razlog uopće nije psihološki – već jednostavno ergonomski.
To mjesto ima najbolju rasvjetu, najudobniji naslon, dobar pogled ili je najtiše.
Osobe koje su osjetljive na buku ili svjetlo često biraju poziciju gdje se osjećaju najmirnije.
Cozy armchair beside a lamp and flowers, a comfortable routine spot – Wicker Paradise from New Rochelle, United States, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
Tjeskoba, kontrola i potreba za ritualom
Kada život postane nepredvidljiv, ljudi traže male izvore kontrole.
Sjedanje na isto mjesto može biti mikroritual koji smanjuje napetost i daje osjećaj sigurnosti u svakodnevici.
Kognitivni ili medicinski razlozi
Ako osoba iznenada postane opsjednuta jednim mjestom ili odbija sjesti drugdje, to ponekad može biti znak kognitivnih promjena (demencije, blage zaboravljivosti, dezorijentacije).
Poznato okruženje i isti kut kuće mogu im pomoći da se osjećaju orijentirano i sigurno.
Primjeri iz stvarnog života
- Vikend-fotelja: Član obitelji svake subote sjedi u istoj fotelji kraj prozora. S vremenom je to postao mali kućni ritual.
- Studentsko mjesto: Student uvijek sjedi za stolom blizu utičnice — navika i praktičnost.
- Tjeskobni partner: Nakon stresnog događaja, netko počinje sjediti samo na jednom dijelu sofe jer se tamo osjeća „zaštićeno“.
- Starija osoba: Baka uvijek sjedi u svojoj naslonjači jer je to mjesto s poznatim pogledom koji joj pomaže da se lakše snađe.
Kako razlikovati običnu naviku od mogućeg problema
Vjerojatno bezazleno ako:
- Osoba to radi godinama bez promjena.
- Ponekad promijeni mjesto kad okolnosti zahtijevaju.
- Ima praktičan razlog (bolje svjetlo, bliže TV-u).
- Inače je komunikativna i aktivna.
Zabrinjavajuće ako:
- Ponašanje se pojavilo iznenada.
- Postoji konfuzija, gubitak pamćenja ili razdražljivost.
- Osoba odbija promjene i pokazuje strah od novih situacija.
- Primjećuju se druge promjene u zdravlju ili ponašanju.
U takvim slučajevima dobro je potaknuti liječničku provjeru.
Single modern armchair and side table, representing a personal spot in the living room – Christopher Söhngen, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Kako reagirati s razumijevanjem
Ako živite s tom osobom
- Promatrajte prije nego pitate.
- Postavljajte znatiželjna, a ne optužujuća pitanja:
„Primijetio sam da voliš sjediti tamo – ima li nešto posebno što ti se sviđa?“ - Ponudite alternativu:
„Mogu li ti donijeti lampu ovdje ako ti tamo bolje svijetli?“ - Poštujte teritorij: Ako to mjesto daje osjećaj sigurnosti, nemojte ga oduzimati bez razloga.
Ako ste gost ili domaćin
Ako znate da osoba ima svoje „mjesto“, dopustite joj da ga zadrži.
Ako vi trebate to mjesto (npr. zbog prostora), recite nježno:
„Znam da voliš tu sjediti, mogu li ti ponuditi ovu fotelju odmah do prozora?“
Ako sumnjate na zdravstveni uzrok
- Otvoreno recite što primjećujete:
„Primijetio sam da se teško prilagođavaš promjenama – mogu li ti pomoći ili da razgovaramo s liječnikom?“ - Zapišite promjene (datume, ponašanja) — korisno je za liječnika.
- Ako se osoba teško kreće ili ne reagira u hitnim situacijama, odmah potražite pomoć.
Savjeti za lakše navikavanje na promjene
- Učinite novo mjesto privlačnim: dodajte omiljeni jastuk, lampu ili pogled.
- Uvodi promjene postepeno, dan po dan.
- Dajte izbor: neka osoba sama odabere gdje će sjediti.
- Stvorite novi ritual: npr. čaj ili knjiga samo na tom mjestu.
- Budite strpljivi i dosljedni — promjene zahtijevaju vrijeme.
Primjeri što možete reći
- „Baš je lijepo kako uvijek sjediš tu — izgleda jako ugodno.“
- „Primijetio sam da uvijek biraš to mjesto. Ima li neki poseban razlog?“
- Ako ste zabrinuti: „Ovo ranije nisi radio, pa sam se malo zabrinuo. Kako se osjećaš?“
Česta pitanja
Je li nepristojno sjesti na tuđe uobičajeno mjesto?
Ne nužno — ali mnogima to ima simboličko značenje. Ako osoba reagira, dovoljno je kratko se ispričati i ponuditi zamjenu.
Znači li to da netko ima OCD?
Ne mora. OCD uključuje prisilne misli i ponavljanja zbog tjeskobe.
Sjedanje na isto mjesto samo po sebi nije znak poremećaja, osim ako uzrokuje stres ili ometa svakodnevni život.
Koliko traje formiranje navike?
Istraživanja pokazuju da prosječno treba oko 2 do 3 mjeseca da se stvori automatska navika u stabilnom okruženju.
Kada potražiti stručnu pomoć
Zatražite savjet liječnika ako:
- se navika pojavila iznenada, uz zaborav ili zbunjenost,
- osoba pokazuje promjene raspoloženja, orijentacije ili ponašanja,
- ponašanje utječe na svakodnevni život ili odnose.
Liječnik može provjeriti fizičke, neurološke i psihološke uzroke te preporučiti daljnje korake.
Zaključak
Sjedanje na isto mjesto kod kuće najčešće je bezazlena ljudska navika — spoj udobnosti, rutine i osjećaja pripadnosti.
No ako je navika nova, kruta ili povezana s drugim promjenama, vrijedi obratiti pažnju i reagirati s razumijevanjem.
Sljedeći put kada primijetite nečije „omiljeno mjesto“, nemojte to vidjeti samo kao naviku — nego kao mali prozor u to kako se ta osoba osjeća u svom domu.
Ako vam je članak bio koristan, podijelite ga s prijateljem ili obitelji — možda i oni prepoznaju nečiju priču u njemu.
