Miroslav Krleža (1893–1981) bio je hrvatski književnik i enciklopedist, široko priznat kao jedna od najznačajnijih ličnosti jugoslavenske i hrvatske književnosti 20. stoljeća. Autor je tekstopisa, drama, romana i eseja, a njegovo opsežno stvaralaštvo (gotovo 200 autorskih knjiga) postalo je temeljom moderne hrvatske kulturne baštine. Krleža je bio poznat po angažiranom stilu i društvenoj kritici; za života je pokretao važne časopise (npr. Plamen, Književna republika, Danas), a nakon smrti ostaju trajni spomenici njegove riječi – Leksikografski zavod u Zagrebu danas nosi njegovo ime.
Rani život i obrazovanje
Miroslav Krleža rođen je 7. srpnja 1893. u Zagrebu u građanskoj obitelji skromnog statusa. U Zagrebu je pohađao gimnaziju (klasičnu gimnaziju završava 1909) i od 1908. ide u Kadetsku vojnu školu u Pečuhu, a zatim 1911. u Budimpeštu na Ludovicesum. Akademiju u Budimpešti napušta već 1913. u nastojanju da preko Pariza i Soluna doputuje u Srbiju i postane dobrovoljac u srpskoj vojsci – pokušaj koji nije uspio. Ubrzo se vraća u Zagreb gdje započinje rad u novinskim redakcijama te objavljuje prve književne priloge.
Tijekom Prvog svjetskog rata Krleža je 1915. godine mobiliziran kao domobran u austrougarsku vojsku i poslan na Istočni front (Galiciju). Rat je proveo uglavnom u vojnim bolnicama zbog bolesti, a u međuvremenu objavljuje prve književne tekstove. Do kraja rata vraća se u Zagreb (1917) i tada počinje ozbiljnije graditi književnu karijeru.
Međuratno razdoblje
U razdoblju nakon osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918) Krleža se idejno povezuje s ljevičarskim i revolucionarnim krugovima. Bio je fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom te se angažira u komunističkom pokretu nove države. Već do kraja 1920-ih postaje dominantna figura književnog života u novoj kraljevini; njegova su najjača djela iz te faze (poezija, drame, eseji, memorijska proza) objavljena u 1930-ima, u vrijeme rasta totalitarnih režima.
1930-ih Krleža uređuje i objavljuje niz važnih časopisa. Još 1919. s prijateljem Augustom Cesarecom pokreće avangardni književni časopis Plamen – pokušavajući kroz njega potkopati ustaljene kulturne mitove i kritizirati društvene nepravde. Plamen je ubrzo zabranjen, no Krleža nastavlja djelovati kroz druga glasila (poput Književne republike i časopisa Danas). Ta je aktivnost dodatno učvrstila njegov ugled kao vodećeg intelektualca. U međuratnom razdoblju pripadao je Komunističkoj partiji (pridružio se 1918.), no zbog neslaganja s partijskim metodama ispada iz članstva 1939. (čime je okončana njegova otvorena veza s partijom). Nakon toga ne pristaje ni na suradnju s ekstremističkim režimom, ali ni na aktivizam u partizanima – ostaje u Hrvatskoj do kraja rata.
Drugi svjetski rat
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Krleža ostaje u Zagrebu, tada pod Ustaškom vlašću (NDH). Iako je prethodno bio ljevičar, nema mu prijetnji ni progona od strane režima. Ustaška vlast, nastojeći postići nacionalnu pomirbu, nekoliko puta mu nudi važne društvene funkcije (npr. intendantu HNK ili profesoricu na sveučilištu) – ali ih on sve odbija. Također odbija i mogućnost odlaska u partizane, smatrajući da mu je svejedno koji će ga „Dido” (Kvaternik) ili „Đido” (Đilas) ubiti. Krleža provodi rat u relativnoj izolaciji – uz podršku prijatelja i liječnika – ne kolaborirajući aktivno ni s jednom stranom. Ovaj nejasni status spašava ga od represalija, ali mu onemogućuje značajniji javni angažman sve do završetka rata.
Socijalistička Jugoslavija
Miroslav Krleža (lijevo) u društvu tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika (desno) na proslavi 100. izvedbe predstave Fedra 1963. godine. Krleža je tada uživao status vodeće književne ličnosti blisko povezane s vlastima. Nakon rata, unatoč početnom podozrenju zbog odbijanja suradnje s partizanima, postupno se vraća u kulturni život novoosnovane države. Godine 1947. postaje potpredsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (današnja HAZU), a 1950. osniva Leksikografski zavod u Zagrebu i vodi ga do svoje smrti. Od 1958. do 1961. predsjeda i Savezom književnika Jugoslavije. Tada je uživao visok društveni status – često je putovao, objavljivao i prihvaćao državne počasti. Primjerice, 1962. dobiva prestižnu NIN-ovu nagradu za roman Zastave, a 1968. dodjeljuje mu se Herderova nagrada za životno djelo.
Književni opus i djela
Krleža je bio izrazito svestran pisac: pisao je poeziju, drame, romane, pripovijetke i publicistiku, uvijek s kritičkim promišljanjem društva. Neka od njegovih najpoznatijih djela prikazuju različite aspekte hrvatske stvarnosti, povijesti i mitologije. Najveće pjesničko djelo smatra se zbirka Balade Petrice Kerempuha (1946) – poeme ispisane kajkavskim dijalektom u duhu hrvatskog pučkog pripovjednog melosa, a koje na alegorijski način progovaraju o velikim povijesnim promjenama.
Među proznim ostvarenjima ističu se četvorica romana: Povratak Filipa Latinovićza (1932), Na rubu pameti (1938), Banket u Blitvi (1933) i epski ciklus Zastave (1961–1963). Prvi roman analizira postupno moralno slabljenje jednog umjetnika, dok su ostali smješteni u izmaštane ili satirične okvire represivnih društava kasnih 1930-ih. Posebno su poznate Zastave – višesveščani roman o obiteljima i generacijama prije i nakon Velikog rata, u kojem je prikazao hrvatsko društvo u panoramskim razmjerima (često ga se uspoređuje s Tolstojevim “Ratom i mirom” zbog ambicije obuhvata).
U području drame, Krleža je zasnovao niz šturih, snažnih priča. Najpoznatija je tragedija Gospoda Glembajevi (1929) – ciklus drama o raspadu jedne ugledne zagrebačke obitelji koja simbolizira propast stare građanske klase. Drame poput Kralj Gordogan, Bršljan, Golgota i druge također istražuju likove uhvaćene u velikim društvenim sukobima.
Naposljetku, njegovi kratki zapisi i pripovijetke (poput zbirke Hrvatski bog Mars, 1922) donose oštre prizore i komentare. U Hrvatskom bogu Marsu opisuje se tragična sudbina mladih Hrvata na ratištima Prvog svjetskog rata. Krleža je također pisao eseje, kritike i dnevnike puni društvenih opservacija, nastojeći progovoriti o čvrstim temeljima koje treba razvijati i preispitati u modernom društvu.
Znamenita djela Krleže uključuju:
- Poezija: Balade Petrice Kerempuha (1946) – zbirka koja je postala kanon hrvatske poezije, cijenjena zbog vizionarskog spoja mitologije i socijalne kritike.
- Romani: Povratak Filipa Latinovićza (1932), Na rubu pameti (1938), Banket u Blitvi (1933) i Zastave (1961–1963) – djela kojima je proša znanstvenu i ideološku atmosferu u Europi i Hrvatskoj između dvaju ratova, a zadnji – Zastave – duboko promišlja sraz generacija i društvenih sustava.
- Drama: Gospoda Glembajevi (1929) – simbolična obiteljska tragedija koja razotkriva licemjerje i dekadenciju bogataške klase. Uz to, značajne su i krilate refleksije na totalitarizam u djelima poput Kralj Gordogan i Golgota.
- Pripovijetke: Hrvatski bog Mars (1922) – antiratna zbirka priča o mladim vojnicima s Balkana, s oštrim kritikama društva koje ih šalje u propast.
Značaj i nasljeđe
Miroslav Krleža po svojim raznovrsnim djelima i društvenom angažmanu ostaje ikona hrvatske kulture i književnosti. Njegova djela uvažila su sve važnije nakladnike, a za njegova života objavio je gotovo 200 knjiga. Krležin utjecaj potvrđuju i nagrade koje su mu uručene (npr. Herderova nagrada) te institucije koje danas nose njegovo ime. Leksikografski zavod u Zagrebu, koji je osnovao 1950., danas je Miroslav Krleža – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U Zagrebu je 2001. otvoren Memorijalni prostor Bele i Miroslava Krleže (Villa Gvozd), muzej u kojem se mogu razgledati predmeti iz njegova života i rada.
Unatoč promjenama društvenih okolnosti, Krležin se glas često citira i čita i danas. Za mnoge je pisce i čitatelje ostao primjer književnog intelektualca koji je uspio artikulirati kompleksnost hrvatskog društva 20. stoljeća.
Zaključak
Miroslav Krleža bio je izvanredan pisac i javni intelektualac čiji su rad i ideje ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi. Njegova biografija obuhvaća burne povijesne epohe (od Austro-Ugarske, kroz oba svjetska rata do Jugoslavije), u kojima je on postavljao pitanja koja i danas izazivaju rasprave. Pozivamo sve ljubitelje književnosti i povijesti da istraže Krležina djela – od Balada Petrice Kerempuha do romana Zastave – te da posjete memorijalne prostore i postavke posvećene njegovu životu. U njima se čuva čitav niz zapisa i rukopisa koji dodatno oslikavaju njegovu strast za jezikom i zajednicom. (Za dalje čitanje, preporučujemo stranice Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Hrvatskog leksikografskog instituta, kao i dostupna izdanja sabranih djela Miroslava Krleže.)
