U Medini se nalazi “Trg žonglera”, srce grada: gdje su se nekada izlagale glave pogubljenih, sada nastupaju dreseri majmuna i ukrotitelji zmija.
Marakeš nije samo jedan od najuzbudljivijih gradova u Africi – za neke je i najljepši. Do Atlantskog oceana je dobrih 150 kilometara, a do Visokog Atlasa manje od 50. Za karavane koje su nekoć dolazile ovamo iz Sahare, to je bilo kao otkrovenje nakon tjedana teškoća. Turisti koji dolaze u Marakeš iz sušnog juga Maroka i dalje osjećaju nešto slično – grad mnogih lica.
Uvele mladice stoje na rubovima suhih polja, poljoprivrednici ore ispucalo tlo magarcima. Mnoge kuće u selima su neugledne blatne blokove s ravnim krovovima. Mladi Marokanci često ne vide budućnost na selu – i kada vidite ta sela, lako je razumjeti zašto.
“Pizza Hut” na uglu ulice
Sve više mladih ljudi privlače gradovi poput Casablance, procvata Maroka u metropolitanskom području sa šest milijuna stanovnika. Marakeš, drugo najvažnije turističko odredište u zemlji nakon Agadira, već ima više od 900 000 stanovnika. Velika tvornica cementa nalazi se na periferiji grada – ovdje nema traga Hiljadu i jedne noći. Ravni krovovi stambenih zgrada prekriveni su armadom satelitskih antena. Na jednom uglu ulice nalazi se McDonald’s, na sljedećem Pizza Hut.
Marakeš je središte juga, i u ekonomskom smislu, što ne znači da nema siromaštva: Nadničari sjede uz cestu čekajući naredbe za prijevoz robe koja se treba unijeti u grad.
Pozornica, bazar i turistička zamka
Marakeš je prije svega poznat po svom starom gradu, Medini, i po svojim sukovima, najvećim u cijelom Maroku. Prolazi tržnice gotovo su uvijek prepuni i živahni. Pijetao juri pored jednog od štandova koji prodaju ogledala, mjedene vrčeve i viseće lampe. Samo nekoliko koraka dalje nalazi se tržnica povrća: mahune graška leže pokraj patlidžana. Voće je dostupno u sanducima i rašireno na dekama na podu. Drugi prodavač prodaje puževe iz prepunih zdjela.
Svatko tko luta sukom prije ili kasnije završit će na Djemaa el Fni, najživljem trgu u sjevernoj Africi. Nekada su se ovdje na kolcima izlagale glave pogubljenih. Danas je trg pozornica, bazar i turistička zamka. Svaka fotografija i svaki nastup uživo imaju svoju cijenu. Treneri majmuna jednako su željni brze isplate gotovinom kao i krotitelji zmija i nosači vode.
Najveća i najljepša medresa
S “Trga žonglera” već se vidi gradska znamenitost, minaret džamije Koutoubia. Međutim, još je poznatija medresa Ben Youssef na sjeveru starog grada, koju, za razliku od džamije Koutoubia, mogu posjetiti i nemuslimani.
Stoljećima je to bila najveća i najljepša medresa u Magrebu, kombinacija bogomolje i više škole za islamsko pravo i teologiju. Izvana izgleda nepretenciozno – a iznutra još impresivnije: u središtu dvorišta nalazi se bazen s vodom. Visoki zidovi koji ga okružuju ukrašeni su štukaturama od žbuke i mramora te prekriveni kaligrafijom ili cvjetnim i geometrijskim uzorcima.
Vrtovi Majorelle
Potpuno drugačija strana Marakeša otkriva se u vrtu Majorelle. Jacques Majorelle bio je Francuz strastven prema Maroku i s talentom za dizajn vrtova. Kupio je imanje 1920-ih. Njegov vrt otvoren je za javnost od 1947. Kasnije je zelena oaza neko vrijeme pripadala modnom dizajneru Yvesu Saint Laurentu.
Zelena je očito dominantna boja, osim žutih i plavih cvjetnih posuda. U dvorištu se nalazi muzej marokanske umjetnosti i kafić. Kornjače se mogu promatrati na ribnjaku s lopočima. “Jardin Majorelle” nije baš bajka iz Tisuću i jedne noći – ali je prilično blizu.
Naslovna fotografija: Donar Reiskoffer, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
