![Krešimir Ćosić biografija hrvatske košarkaške legende - [1], Public domain, via Wikimedia Commons](https://vicomanija.com/wp-content/uploads/2026/01/Kresimir_Cosic_1970.jpg "Krešimir Ćosić biografija hrvatske košarkaške legende 1")
Krešimir Ćosić (1948–1995) bio je hrvatski košarkaš i trener čiji je talent revolucionirao košarku na području bivše Jugoslavije. Poznat je kao prvi košarkaš na svijetu koji je zaigrao na svih pet pozicija na terenu. Tijekom karijere stekao je status sportske ikone – bio je prvi strani igrač u povijesti NCAA lige koji je dobio priznanje All-American (kao član Brigham Young University tima). Krajem života radio je i kao diplomata te bio istaknuti član Crkve mormona. Ovaj vodič pobliže prati njegov život, uspjehe i naslijeđe u hrvatskoj i svjetskoj košarci.
Početci i uzlet mladog košarkaša
Ćosić je rođen 26. studenoga 1948. u Zagrebu, no odrastao je u Zadru, gradu koji živi za košarku. Već sa 16 godina počeo je igrati za lokalni klub KK Zadar, a u prvim pet sezona pomogao je Zadranima osvojiti tri prvenstva Jugoslavije (1965., 1967., 1968.) – prvi naslov osvojio je sa samo 17 godina. Već kao tinejdžer pokazao je izniman talent: sa 17 godina debitirao je za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije i iste godine osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu (1967.).
Godine 1968. pozvan je u selekciju „europih reprezentativaca“, gdje je uz finskog košarkaša Veikka Vainiaoa nastupio na prijateljskoj utakmici. Vainio je tada pozvao Ćosića u Brigham Young University (BYU) u SAD-u, gdje je počeo studirati i igrati košarku 1969. pod coachom Stanom Wattsom. Zahvaljujući pravilima NCAA koja su tada smatrala strane profesionalce za amatere, Ćosić je stekao pravo nastupa na fakultetskim utakmicama.
Američka karijera i BYU Cougari
Ćosić je na BYU postao legenda – u tri sezone (1970.–1973.) ostvario je prosjek 19,1 poena i 11,6 skokova po utakmici. Vodio je Cougare do dva naslova pobjednika WAC konferencije i dvije pojave u NCAA doigravanju. U juniorskoj sezoni prosječno je davao 22,3 poena i 12,8 skokova, što mu je donijelo All-American status – bio je prvi nonamerički igrač ikad s tom čašću.
Tijekom njegova boravka na BYU izgrađena je i današnja arena Marriott Center, jer tadašnja dvorana više nije mogla primiti sve navijače. Kolegijalan coach Stan Watts prisjetio se: “Sagradili smo Marriott Center dok je Ćosić bio ovdje. Willard Marriott je financijski pomogao gradnju, a glasina je bila da ga je Izgradila Watts, platio Marriott, a napunio Ćosić.”. Ta je uzrečica simbolizirala popularnost mladog Kreše Ćosića na kampusu.
Nakon fakulteta Ćosić je dvaput izabran na NBA draftu – 1972. ga je odabrao Portland, a 1973. Los Angeles Lakers (plus četvrta runda ABA drafta). No odbio je profesionalne ponude (Lakersima, Carolina Cougarsima i ponudu u Italiji) te se vratio u Hrvatsku. Želio je igrati u rodnoj domovini, što će mu se višestruko isplatiti.
Profesionalna karijera u Europi
Ćosić se po povratku 1973. vratio u Zadar kao igrač i sportski direktor. U prva dva svjetska prvenstva (1974. i 1975.) KK Zadar osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, čime je on ukupno imao pet jugoslavenskih prvenstava kao igrač (1965., 1967., 1968., 1974., 1975.). Kasnije je karijeru nastavio u Ljubljanskoj Olimpiji (1976–1978), te u Italiji za ekipom Virtus (Sinudyne) Bologna (1978–1980), gdje je osvojio dvije titule talijanskog prvaka. Završetak aktivne igračke karijere proveo je u zagrebačkoj Ciboni (1980–1983), s kojom je osvojio prvi naslov prvaka Jugoslavije u povijesti tog kluba.
Tijekom klupske karijere isticao se svestranošću i tehničkom vještinom: imao je impresivan repertoar pokreta u reketu i izvrsnu preciznost šuta na obruč, a boravak u SAD-u dodatno je poboljšao njegov dribling i igru na otvorenom terenu. Izdvojili su ga i brojevi – za BYU je skupio 1.512 koševa (11. mjesto sveukupno) i 919 skokova (drugo mjesto).
Reprezentacija Jugoslavije i medalje
Ċosić je bio srce jugoslavenske reprezentacije gotovo dva desetljeća. Debitujući sa 17 godina, osvojio je srebro na SP 1967. (Montevideo) i srebro na Olimpijskim igrama 1968. (Mexico City). Sudjelovao je na četiri OI (1968., 1972., 1976., 1980.), a bio je kapetan momčadi koja je osvojila zlatnu medalju u Moskvi 1980.. Prije toga predvodio je Jugoslaviju i do dvije svjetske titule (1970. i 1978.) te do tri naslova prvaka Europe (1973., 1975., 1977.).
Ukupno je Ćosić osvojio nevjerojatnih 14 medalja na velikim međunarodnim natjecanjima (Olimpijskim igrama, SP i Eurobasketu), čime je do danas (uz Sergeja Belova) jedan od najnagrađivanijih košarkaša svijeta. Za Jugoslaviju je odigrao rekordnih 303 utakmice, što mu je apsolutni nacionalni rekord. Svojim je igrama bio prepoznat i osobno – dvaput je izabran za najkorisnijeg igrača Europskog prvenstva (1971. i 1975.).
Trenerska karijera i doprinos mladim talentima
Ćosić je nakon završetka aktivne karijere bio i uspješan trener. Vodio je mladu reprezentaciju Jugoslavije te seniorski tim te je s njom osvojio dvije bronce na Svjetskom prvenstvu (1986.) i Eurobasketu (1987.), te srebro na Olimpijskim igrama u Seulu 1988.. Po povratku u trenerske vode inzistirao je na uključivanju mladih talenata – među igračima koje je prvi pozvao u reprezentaciju nalaze se Toni Kukoč, Dino Rađa, Vlade Divac i Dejan Bodiroga, koji su kasnije postali svjetske zvijezde.
Život izvan terena: diplomacija, vjera i pisanje
Ćosićev život bio je intrigantan i izvan košarkaških parketa. Početkom 1990-ih, za vrijeme Domovinskog rata, služio je kao prvi zamjenik hrvatskog veleposlanika u Washingtonu (1992.). U toj je ulozi pomogao u bolje informiranju američke javnosti o ratu i interesima Hrvatske. Za svoj doprinos miru i pomirenju dobio je i američku Freedom Award (1993.), a njegovu smrt 1995. proslavili su u Sjedinjenim Državama i hrvatski i američki dužnosnici (senator Orrin Hatch pročitao je govor za posmrtnicu u Kongresu).
Za vrijeme studija na BYU, Ćosić se obratio Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana (mormoni) i na kraju postao jedan od najaktivnijih članova tog pokreta u Hrvatskoj. Bio je kršten od strane poznatog mormonskog teologa Hugha Nibleya, a u kasnijim godinama služio je i kao počasni starješina u Hrvatskoj. Osim toga, bio je strastveni čitatelj i mislilac – uvijek je sa sobom nosio kovčeg knjiga i tehnoloških naprava. Nažalost, Ćosić je preminuo mlad, 1995. godine u Baltimoreu od posljedica limfoma (45 godina). Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju, a na njegovoj su sahrani, usred rata, bili prisutni ljudi iz čitave bivše Jugoslavije, kao znak koliko je veliki trag ostavio.
Nasljeđe i počasti
Kip Krešimira Ćosića u sjeveroistočnom dijelu dvorane “Dvorana Krešimira Ćosića” u Zadru. Ćosićevo nasljeđe u hrvatskoj košarci vidljivo je i danas: nacionalni košarkaški kup nosio je njegovo ime, a sportska dvorana u Zadru je od 2008. “Dvorana Krešimira Ćosića”. Prije te dvorane, njegovo ime nosila je i nekadašnja dvorana Višnjik – a ispred nove dvorane postavljen je i njegov kip (slika gore). Udruženja košarkaških povjesničara uvrstila su ga među 50 najvećih ličnosti Euroleaguea, a brojna su priznanja tek potvrda njegove veličine:
- Bio je drugi muškarac, i tek treći internacionalac uopće, u Naismithovoj Kući slavnih (Basketball Hall of Fame, 1996.).
- Član je FIBA Hall of Fame (2007.) i College Basketball Hall of Fame (2006.), te Utah Hall of Fame (2001.) i BYU Hall of Fame (1983.).
- Časno mjesto ima među 50 Greatest EuroLeague Contributors (2008.) i FIBA 50 Greatest Players (1991.).
- Dvaput je proglašen najboljim hrvatskim sportašem godine (1980.), dvaput MVP-jem Europskog prvenstva (1971., 1975.), a 2002. dobio je državnu nagradu za životno djelo u sportu.
- Još 2006. povučen mu je dres broj 11 (jedini drugi BYU košarkaš uz Dannyja Ainge), a 2010. u remen Krunidbeni dvor na Mirogoju.
- Ukupno je osvojio 6 naslova prvaka Jugoslavije (s klubovima Zadar, Olimpija, Cibona) i 3 kupa, olimpijsko zlato (1980.) i 2 svjetska zlata (1970., 1978.) te 3 titule prvaka Europe (Eurobasket).
Ćosić je ostavio neizbrisiv trag i kao čovjek – skroman, obrazovan i posvećen svojoj obitelji i vjeri. I danas ostaje inspiracija mladim sportašima: dokazao je da talent, marljiv rad i karakter mogu otvoriti vrata najvećih postignuća na i izvan terena.
Zaključak
Krešimir Ćosić zasluženo stoji među najvećim sportašima ne samo Hrvatske, nego i cijele Europe. Njegov sveobuhvatni doprinos – od košarke na parketu, preko odgoja mladih talenata, do diplomatskih i duhovnih uloga – pokazuje kako se jedna osoba može utjeloviti u više uloga i ostaviti nasljeđe koje se pamti generacijama. Nadamo se da je ovaj pregled njegove karijere i života otkrio detalje koji možda nisu općepoznati i da vas je motivirao da otkrijete još o životu ove legende. Podijelite svoje misli ili sjećanja na Ćosića – i nastavite pratiti i cijeniti povijest hrvatske košarke!
Naslovna fotografija: [1], Public domain, via Wikimedia Commons
