Boris Jokić je hrvatski psiholog i stručnjak za obrazovne znanosti, te aktualni ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ). Krajem 2024. jednoglasno je potvrđen za novi mandat na čelu IDIZ-a do 2028. godine. Široj javnosti postao je poznat kao glavni voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu ambiciozne Cjelovite kurikularne reforme hrvatskog školstva. U ovoj biografiji donosimo pregled njegovog života, obrazovanja i ključnih postignuća – od akademskih početaka do izazova reforme obrazovanja i današnje uloge u znanstvenoj zajednici.
Rani život i obrazovanje
Boris Jokić rođen je 1976. godine u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu, a nakon toga upisao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Četvrti razred srednje škole polazio je u Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznoj državi Zapadna Virginija, gdje je i maturirao. Po povratku u Hrvatsku, upisuje studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Paralelno započinje i studij ekonomije, pohađajući dvije visokoškolske programe istodobno. Studij psihologije uspješno je priveo kraju te stekao magisterij na Filozofskom fakultetu, dok je na Ekonomskom fakultetu došao do završne godine studija.
Akademski razvoj nastavlja u inozemstvu – Boris Jokić odlazi na poslijediplomski studij na čuveno Sveučilište Cambridge u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tamo je magistrirao, a 2005. godine stječe i doktorat znanosti iz područja odgojnih i obrazovnih znanosti. Tema njegovog doktorata bavila se religijskim obrazovanjem u hrvatskim školama, a 2009. godine dodatno je proširio to istraživanje u svojoj disertaciji obranjenoj na Cambridgeu. Tako je već u ranim tridesetima Boris Jokić stekao vrhunsko obrazovanje i znanstveno zvanje, što je trasiralo put za njegovu daljnju karijeru u području obrazovanja.
Znanstvena karijera i projekti
Po povratku u domovinu, Boris Jokić započinje 2002. svoj rad na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) kao znanstveni novak. Fokus njegovih istraživanja od početka je unapređenje hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. Sudjelovao je u nizu nacionalnih i međunarodnih projekata koji su se bavili evaluacijom nastave, izradom kurikuluma i analizom obrazovnih postignuća učenika. Tijekom svoje karijere radio je na preko 20 znanstveno-istraživačkih projekata, a uz to je autor ili koautor oko dvadeset stručnih knjiga i brojnih znanstvenih članaka na temu obrazovanja. Takav bogat opus svrstava ga među najplodnije istraživače u području pedagogije i školstva u Hrvatskoj.
Jokić se istaknuo kao jedan od najpoznatijih hrvatskih pedagoga i sociologa u novije vrijeme. Osim svakodnevnog istraživačkog rada, aktivno je doprinosio i razvoju strateških dokumenata obrazovnih politika. Bio je tako član tima za izradu Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije Republike Hrvatske – nacionalnog plana koji je postavio smjernice za reformske zahvate u obrazovanju i znanosti. Sva ova postignuća u struci donijela su mu ugled pouzdanog i inovativnog edukatora, čije se mišljenje uvažava u akademskim krugovima.
Cjelovita kurikularna reforma (2015.–2016.)
Kulminacija Jokićeve karijere u javnosti događa se 2015. godine kada je imenovan za voditelja Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme (CKR). Bila je to sveobuhvatna reforma hrvatskog osnovnoškolskog i srednjoškolskog kurikuluma, s ciljem modernizacije nastavnoga plana i programa na nacionalnoj razini. Pod Jokićevim vodstvom, stručni tim izradio je nacrte novih kurikuluma koji su obuhvaćali ran i predškolski odgoj te osnovno i srednje obrazovanje, uz naglasak na razvoj kritičkog mišljenja, suvremenih nastavnih metoda i međupredmetnih kompetencija.
Međutim, nakon političkih promjena početkom 2016., reforma je došla pod pritisak. Nova Vlada premijera Tihomira Oreškovića nastojala je unijeti određene izmjene u već pripremljenu kurikularnu reformu, na što se Jokić otvoreno usprotivio. Smatrao je da stručnost mora imati prednost pred politikom u oblikovanju obrazovnih mjera, zbog čega nije pristao na političke ultimatume. U lipnju 2016. Jokić i članovi ekspertne radne skupine podnijeli su ostavke na svoje funkcije, upozoravajući da neće sudjelovati u kompromitiranju stručnih rješenja političkim intervencijama. Ovakav rasplet izazvao je pravu buru u javnosti: reforma je dovedena u pitanje, a tadašnji ministar obrazovanja Predrag Šustar odbio je u startu i Jokićevu ostavku i nastavak reforme pod izvornim uvjetima. U konačnici je Jokić razriješen dužnosti voditelja, što je postao okidač za masovne prosvjede podrške širom zemlje.
U kampanji pod sloganom “Hrvatska može bolje”, desetci tisuća građana izišli su na ulice kako bi dali potporu Jokiću i nastavku reformi. Samo na središnjem zagrebačkom Trgu bana Jelačića okupilo se oko 40 tisuća ljudi 1. lipnja 2016., u znak podrške viziji kurikularne reforme koju je Jokić zastupao. Ti su prosvjedi bili neviđen pokazatelj javne podrške jednom obrazovnom projektu i njegovom voditelju. Unatoč tome, nova vlast nije vratila Jokića na čelo reforme – projekt je zaustavljen u predloženom obliku, a Jokić se vratio na svoje dotadašnje radno mjesto u Institutu za društvena istraživanja. Ipak, kroz ovu je epizodu stekao ogromne simpatije javnosti i izrastao u simbol otpora politizaciji obrazovanja. Mnogi su ga od tada doživljavali kao zaštitno lice borbe za bolje školstvo, a njegov stav da struka mora biti ispred politike odjeknuo je među nastavnicima, roditeljima i učenicima širom Hrvatske.
Nastavak karijere i ravnatelj IDIZ
Javno izlaganje o obrazovanju i umjetnoj inteligenciji (2023). Boris Jokić je nakon odlaska s čela kurikularne reforme nastavio raditi kao znanstvenik u IDIZ-u te se profilirao kao istaknuti komentator obrazovnih politika i problema mladih. U godinama poslije 2016. često je svojim analizama i javnim nastupima ukazivao na stanje u obrazovanju i potrebe mladih u Hrvatskoj. Primjerice, istraživao je utjecaj tehnologije i društvenih mreža na mentalno zdravlje učenika – 2023. godine izložio je podatke kako nagla digitalizacija prati i porast tuge i anksioznosti među mladima. Kroz medijske istupe i stručne skupove, Jokić je zadržao svoju prisutnost u javnoj sferi kao glas razuma koji podupire obrazovanje temeljeno na dokazima i dobrobiti djece.
Krajem 2020. godine Boris Jokić doživio je novi profesionalni iskorak: jednoglasnom odlukom Upravnog vijeća izabran je za ravnatelja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu. Dužnost ravnatelja preuzeo je početkom 2021., s četverogodišnjim mandatom do 2024. godine. Na čelu IDIZ-a Jokić je nastavio poticati inovacije u obrazovnim istraživanjima i praksi. Institut je pod njegovim vodstvom, između ostaloga, inicirao uvođenje novog fakultativnog školskog programa građanskog odgoja “Škola i zajednica (ŠiZ)”. Riječ je o izvannastavnoj aktivnosti za srednjoškolce drugog i trećeg razreda, u kojoj učenici identificiraju problem u svojoj lokalnoj zajednici te tijekom godine osmišljavaju rješenje. Na koncu školske godine, svoje prijedloge predstavljaju lokalnim vlastima, čime se mlade aktivno uključuje u rješavanje društvenih problema. Ovaj program, pokrenut 2022., do sada se uspješno provodi u Zagrebu te nekoliko županija (Primorsko-goranskoj, Krapinsko-zagorskoj, a od 2024. i Istarskoj), i predstavlja primjer kako Jokićev tim praktično promiče građanski odgoj i društvenu odgovornost među mladima.
U prosincu 2024., nakon isteka prvog mandata, Boris Jokić ponovno je dobio jednoglasnu podršku Znanstvenog vijeća i Upravnog vijeća IDIZ-a za novi četverogodišnji mandat. Time je potvrđeno povjerenje u njegov rad i viziju razvoja Instituta. Jokić će tako i u razdoblju 2025.–2028. nastaviti predvoditi IDIZ, usmjeravati istraživanja u društvenim i obrazovnim znanostima te zagovarati kvalitetnije, uključivo obrazovanje na temelju rezultata istraživanja. Njegov kontinuitet na čelu ugledne znanstvene institucije potvrđuje da je ostao jedna od ključnih figura hrvatske obrazovne scene i nakon burne epizode s kurikularnom reformom.
Privatni život i osobnost
Boris Jokić privatno je posvećen obitelji i jednostavnim životnim vrijednostima. Tijekom studija u Cambridgeu upoznao je svoju suprugu Claire Sangster Jokić, kanadsku psihologinju. Zajedno imaju dvoje djece – jednu kćer i jednog sina. Unatoč tome što je istaknuti stručnjak i reformator, Jokić je svoju djecu upisao u državnu školu i vrtić, vjerujući u vrijednost javnog obrazovanja za sve. Time vlastitim primjerom pokazuje dosljednost između svojih stavova i životne prakse.
Kolege i poznanici opisuju ga kao iznimno optimističnu, entuzijastičnu i kreativnu osobu, koja zrači tolerantnošću i energijom. Poznat je po skromnosti i principijelnosti – na posao često odlazi biciklom, a u svakodnevnom životu nastoji provoditi vrijednosti koje zastupa i u reformi školstva. Jokić otvoreno ističe da će uvijek birati moral, profesionalizam i riječ struke ispred kratkoročnih političkih interesa ili populizma. Upravo ta etika i dosljednost osvojile su povjerenje javnosti, koja ga vidi kao autentičnog borca za boljitak djece i društva.
Zaključak
Biografija Borisa Jokića oslikava put jedne generacije stručnjaka koja nastoji poboljšati društvo kroz obrazovanje. Od nadarenog učenika i doktora znanosti s Cambridgea, preko vođe nacionalne obrazovne reforme, pa do ravnatelja znanstvenog instituta – Jokićev profesionalni put obilježen je posvećenošću i hrabrošću da se ustraje na načelima struke. Njegov rad ostavio je dubok trag u hrvatskom školstvu i pokazao kako jedan predani edukator može pokrenuti cijelu naciju u smjeru pozitivnih promjena.
Kao ravnatelj IDIZ-a i nadalje je usmjeren na unapređenje obrazovanja temeljenog na istraživanjima i činjenicama. Jokićev primjer inspirira druge nastavnike, znanstvenike i građane da se uključe u borbu za kvalitetnije školstvo. Za sve koje zanima budućnost obrazovanja u Hrvatskoj, poruka je jasna: cijenimo stručnost i zajedno podržavajmo inicijative koje će našim učenicima osigurati suvremeno znanje i vještine. Boris Jokić svojim radom pokazuje da promjene nabolje jesu moguće – uz dovoljno znanja, upornosti i zajedničke podrške, hrvatsko obrazovanje može doista postati bolje za nove generacije.
Naslovna fotografija: Branko Radovanović, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
